Zagreb Capitals

Charity bowl je došao i prošao, skupilo se nešto ljudi, prodalo se nešto kobasica, krvarilo se na terenu, a bome i pokraj (akcija davanja krvi za crveni križ).
Zagreb Thunder je odigrao tekmu sa kombiniranim sastavom Ljubljana Silverhawks i nije se proslavio protiv, ipak prejakih i iskusnih Slovenaca.
Prije te tekme je održan jedan mali flag football turnir na kojem su sudjelovali Split Seahawks i novostvoreni klub iz Bjelovara (za sada bez imena).
Igralo se na principu 'svako sa svakim' i Bjelovarčani su se u prvoj utakmici u povijesti pokazali kao izvrstan tim i pobijedili Seawolvese 20-7.
Evo par videa iz te tekme (Split u plavom, Bjelovar u bijelom):





Zatim su na red došli Capitalsi i Seawolvesi, rezultat 26-0. Nedostatak uigrane prve postave je ostavio traga na dečkima iz Splita, al za njih se ne brinem, doći će sve na svoje kad zadrže 10ak ljudi na duže vrijeme.
Zadnja tekma je bila između Bjelovara i Capitalsa. Završni rezultat (26-7 za Capitalse) ne pokazuje koliko su Bjelovarčani zapravo dobro odigrali. Unatoč neiskustvu, obrana im je solidna, a u napadu su imali vrlo zanimljiva rješenja i mislim da su na jako dobrom putu da nam u budućnosti budu jaki konkurenti!

Goran

Prenašam obavijest sa thunderovog weba o humanitarnoj akciji zvanoj ''Charity Bowl'' :




Povodom Dana dobrovoljnih darivatelja krvi, dana 25. listopada 2008. godine od 11,00 – 18,00 sati na sportskim terenima Osnovne škole Prečko i Nogometnog kluba Prečko u Zagrebu održat će se humanitarna akcija "CHARITY BOWL 2008".
Zagreb Thunder organizator je ovog događaja, u suradnji s Gradskim društvom Crvenog križa Zagreb. Cilj akcije je promoviranje darivanja krvi i humanitarnosti općenito.
Na sportskim terenima Osnovne škole Prečko bit će postavljeni štandovi humanitarnih organizacija:
- Udruge roditelja, skrbnika i prijatelja osoba s mentalnim poteškoćama Rotor
- Udruge roditelja s posebnim potrebama "Put u život" – PUŽ,
- Hrvatskog Crvenog križa.
Uz dobrovoljne donacije prodavat će se hrana, piće, majice i tombola, čiji će prihod također ići spomenutim udrugama. U Osnovnoj školi Prečko bit će organizirano dobrovoljno darivanje krvi.

"Charity Bowl 2008" zamišljen je kao obiteljsko druženje, uz bogati zabavni i sportski program. Zabavni dio sačinjava cijelodnevni glazbeni program uz DJ-a Sanju Pandurić, nekoliko bandova, plesnih skupina i cheerleadersica. Svi donatori sudjelovat će u bogatoj tomboli, s nagradama poput LCD monitora, majica i unikatnog dresa Zagreb Thunder-a, te lopti za američki nogomet.

Sportski dio obuhvatit će:

utakmicu američkog nogometa između Zagreb Thundera i Ljubljana Silverhawksa,
turnir u Flag footballu koji se igra bez kontakta, na kojem će nastupiti klubovi iz Splita, Bjelovara i Zagreba.
cjelodnevna igra i druženje s djecom, posebice onom s posebnim potrebama,
nagradna igra na temu američkog nogometa.

Ovih dana, kada je medijski prostor prekriven vijestima iz crne kronike, treba odaslati što više pozitivnih poruka mladima, kao što su bavljenje sportom, darivanje krvi i pomoć djeci s poteškoćama u razvoju.
Zagreb Thunder od prvog dana postojanja nastoji u svoje djelovanje unijeti humanitarnu komponentu. Velika nam je želja postaviti tradiciju na ovaj događaj. Zato pozivamo na suradnju sve humanitarne organizacije, kako bismo sljedeći puta zajedničkim snagama organizirali još veći i uspješniji događaj. Dakako, mi ćemo se uvijek odazvati na svaku humanitarnu akciju u kojoj možemo dati svoj doprinos.
Nadamo se kako će javnost to prepoznati, te nam svojim odazivom pomoći u ostvarenju ciljeva ove akcije.


Zagreb Capitals će biti dio flag football turnira, zajedno sa timovima iz Bjelovara i Splita (Seawolves). Flag turnir će početi oko 12h i trajati će oko 2 sata. U samom flag turniru će moći sudjelovati i zainteresirani gledatelji koji, ako žele, mogu probati odigrati nekoliko akcija sa već iskusnim flag footbalašima!
Nadam se da ćete se skupiti u što većem broju jer je riječ o zbilja hvalevrijednoj akciji!
Pozdrav!
Goran

Teško je opisati osjećaje koji su me prožimali dok sam, okupan znojem, sjedio u svlačionici i gledao lica svojih hrabrih suigrača. Jesam li bio sretan? Naravno. Jesam li bio ponosan? Nego što! Jesam li bio blago iživciran zbog toga što su Gašo i Kekez po tko zna koji put zapjevali pjesmicu o bačvi i pipi? You betcha!
No čak ni Kekeževo pjevanje i eventualni muški striptiz nisu mogli pokvariti savršen dan kojeg smo proveli u Beču. Zagreb Capitals osvojili su drugo mjesto na Hallow(i)en Bowlu i tako ostvarili najveći uspjeh u kratkoj povijesti kluba.

U austrijsku smo prijestolnicu krenuli u gotovo najjačem sastavu.
Ekspediciju je kao i svaki put predvodio naš QB i predsjednik Goran, centarski trojac činili su Kekez, Vepar i ja, dok su recivere, cornere i safetye igrali Žac, Gašo, Miho, Bush i Sin. Od iskusnjara su nam nedostajali Toni i Hoot, no njih su dostojno zamijenili Brlek i Tomi koji su odigrali nekoliko odličnih utakmica, zabili par TD-a i pregršt konverzija, a Brlek je uspio napraviti i dva interceptiona.

No na samom početku nije sve izgledalo bajno. Brlek i Miho su se oblokali na putu za Beč, no srećom da je njihov metabolizam već tolko naviknut na alkohol da ujutro baš i nisu bili mamurni. Miho je ipak uspio zagorčati život svojim suigračima neprekidnim hrkanjem koje je onesposobilo polovicu ekipe, pa smo se ujutro probudili potpuno neispavani (osim Mihe, ofkors).
Nakon doručka krenuli smo prema igralištu koje se nalazi u jednom od predgrađa, a na putu je Kekezu pukla guma pa smo se na trenutak uplašili kako nećemo stići. No, i u ovoj nesreći poslužila nas je sreća - Goran je u jednoj ulici pronašao žir kojim je kasnije nagradio Vepra za sjajan nastup na turniru. Da ste ga samo vidjeli dok je papao taj sočan plod... Meni je suza skoro krenula od miline.
Nakon što su Kekez i kompanija promijenili gumu sretno smo stigli do odredišta.

Turnir se igrao na umjetnoj travi, organizatori su postavili tri terena, vrijeme je bilo sunčano za razliku od prošle godine kad nas je dočekala ledena kiša i snijeg.
Organizacija ipak nije bila sjajna, pravila su bila ponešto zbunjujuća, nije bilo nikakvih popratnih sadržaja, a od organizatora nismo dobili ni čašu vode.
Odmah na početku dočekala nas je radosna vijest - Bottlebaum, ekipa s kojom smo igrali u skupini, nije se pojavila i Capitalsi su ubilježili pobjedu od 30-0. Ta vijest nas je razveselila budući da je značila da idemo ravno u četvrtfinale.
Naime, turnir je organiziran tako da je 12 momčadi bilo postavljeno u četiri skupine. Svaka momčad je igrala protiv dvije ekipe iz svoje skupine i s po jednom iz preostale tri. Dvije prvoplasirane ekipe prolazile su u četvrtfinale (bar smo mi tako mislili), dok je treća otpadala.

Drugu utakmicu odigrali smo protiv vrlo dobrih Knightsa koje smo uspjeli pobijediti 14:6. Nažalost nismo zapisivali tko je što zabio i kako je tko igrao, pa moram priznat da se ne sjećam tko je postigao TD-e i napravio konverzije, no sjećam se da su Knightsi bili zajebana momčad. Srećom, Capitalsi su bili bolji, a raspoloženje u momčadi nakon pobjede je bilo odlično.
U sljedećoj tekmi čekali su nas Phantomsi, ekipa iz naše skupine sastavljena od nabijenih dvometraša koji su igrali poprilično grubo. Phantomsi su lani bili u polufinalu, no ove ih godine baš i nije išlo. Njihovi igrači pokazali su se prespori za naše brzance, obrana je odlično funkcionirala pa smo upisali glatku pobjedu od 19:0.
Tek nakon ovog rezultata saznali smo da nema četvrtfinala, da prvoplasirani idu u polufinale, a drugi razigravaju od petog do osmog mjesta. To je značilo da moramo pobjediti još jednu utakmicu da bi bili sto posto prvi, a sljedeću smo utakmicu igrali protiv odličnih Dark Angelsa. Oni su se pokazali kao najbolja ekipa s kojom smo igrali u skupini, i cijelo vrijeme je bilo jako gusto. Na kraju je završilo 20-13, ali pobjedu smo osigurali doslovno u zadnjim trenutcima budući da su Angelsi, ako se dobro sjećam, imali drive za pobjedu, ali im je Žac presjekao loptu, a onda smo zabili TD. Capitalsi su ušli u polufinale!

Odlučili smo da u posljednjoj utakmici igraju igrači koji se do sad nisu pretjerano naigrali, malo smo ispremješali obranu i napad te smo se odlučili dobro zabaviti, bez obzira na rezultat. Razorbacksi su se pokazali kao solidna momčad, no po mom mišljenju nisu bili ništa posebno. Ipak, oni su nam nanijeli prvi poraz (12:13), no nismo se pretjerano sekirali zbog toga što smo igrali dosta ležerno. Svi smo već mislili na polufinale.

Tri videa sa detaljima iz tekme sa Razorbacksima:






A u polufinalu su nas dočekale amazonke. Amazons su momčad sastavljena od djevojaka koje stvarno igraju odličan flag football, a jedina dva muškarca u momčadi bili su QB i postariji safety. Seksisti kakvi jesmo prvo smo se skoncentrirali na razne ekstremitete amazonki, a kad je utakmica počela mislili smo samo na to kako da im ga zabijemo. Touchdown, naravno.
Amazonke su pružile dostojan otpor, no prljavi balkanci po tko zna koji put su pokazali da ne mare za osjećaje nježnijeg spola. Najgladniji jebačine bio je Vepar koji je spektakularno zabio dva TD-a, navalivši na njihovu end zonu ko Dirk Digler na pičku Đulijane Mur. Na kraju je završilo 20-13.



Capitalsi u finalu!

Kad su nas u finalu nakon amazonki dočekali pastusi znali smo da ćemo najebati. Studs su odlično posložena momčad puna visokih i brzih igrača koji se međusobno dobro razumiju i koji su nas jednostavno razvalili. Rezultat je bio 27-6, no nemojte misliti da smo se samo tako predali. Zabili smo jedan TD, dva puta smo bili na par jardi od njihove end zone, no u toj utakmici nas ništa nije išlo. Goran je bacio svoj prvi INT na turniru, oni su zabili par brzih touchdowna, a naša obrana jednostavno nije radila. Nije bilo druge nego priznati dečkima da su bolji.



Capitalsi nakon finala! Istrenirano oko će primjetiti da nema velike razlike između gornje slike i ove. Međutim istrenirano oko je kreten..

Nakon finala dočekala nas je nagrada, mala staklena plaketa kakvu su dobili svi sudionici turnira (a jedan ju je uspio i razbiti) i diploma za osvojeno drugo mjesto.



Pogledajte ovu sliku dok još možete, jer ovakve stvari na internetu teško opstaju..

Možda sam se zajebavao kad sam na početku pisao da sam ponosan na svoje suigrače, al sad dok završavam ovaj tekst moram priznati da mi nije do zajebancije. Ostvarili smo odličan rezultat, bez puno znanja, bez nekakve fancy opreme, trenirali smo na livadi posutoj govnima i konačno se trud isplatio. Stvarno sam ponosan na ove dečke, na moje suigrače i iznimno mi je drago što sam sudjelovao u ovom uspjehu. Siguran sam da ćemo nastaviti s odličnim rezultatima, no sada se moramo početi pripremati za turnir u Walldorfu gdje ćemo opet nabijati arijevce.
Do čitanja,
Kjut.

Pozdrav svim ljubiteljima flag footballa!
Evo, vratili smo se našem omiljenom sportu nakon godišnjih odmora prije desetak dana. Razlog ovako ranog okupljanja je bio flag turnir u Trstu 30.8.
Organizatori su Muli Trieste, a sami turnir se zove Flag football Alpe Adria Championship. Turnir već ima neku tradiciju, a nama je to bio drugi put da sudjelujemo (nakon prošlogodišnjeg debija na međunarodnoj sceni).
Pošto smo imali samo tjedan dana da se kako-tako vratimo u formu, nagurali smo 3 treninga u 7 dana. To nam je pomoglo da donekle posložimo napad, ali obrana je bila slaba točka i to smo morali igrati na iskustvo(veliki rizik).
Složili smo solidnu ekipu za turnir: Filip, Marko (najnoviji i najmlađi član Capitalsa), Kekez, Gašo, Dok, Radoslav, Hrvoje, Žac i ja (Goran). Dakle, od stalne postave su nam falili samo Toni, Miho i Bush.
Iz Zagreba smo krenuli u subotu prije podne, a u Trst stigli za nekih 3 sata. Jako je zanimljivo vidjeti koliko se malih stadiona nalazi u centru grada. Ovaj na kojem smo mi igrali ima umjetno travu (poprilično dobru), reflektore i tribine za 500-ak ljudi.
Turnir je bio ovako organiziran; 5 ekipa: Muli Trieste, Vicenza '69ers, Leoni Palmanova, Zagreb Thunder i Zagreb Capitals.
Thunderima smo posudili Hrvoja jer ih se nažalost skupilo samo 4.
Igralo se po sistemu svako protiv svakog, 2 boda za pobjedu i tko ima najviše bodova nakon 4 tekme-pobjednik.
Najteža tekma je bila odmah na početku protiv Leoni-ja (prvi faforiti). Obrana nam je štekala na duge lopte i izgubili smo 33:14. Imam osjećaj da bi u punom treningu sa cijelom ekipom bili s njima u egalu.
Zatim su došli domaćini (Muli) na red. Oni su jedna mlada ekipa sa nekoliko starijih igrača. Ti stariji tipovi su jako prljavo igrali, povlačili se za dresove, remenje, a jednom je između njih i Leonija skoro došlo do šore zbog čistog tacklea na igraču iz Palmanove. Da se vratim na našu tekmu.. igrali smo jako dobru zonsku obranu gdje je kekez izvrsno pokrivao sredinu terena, a mi ostali smo uglavnom presjecali njihove dublje napade. Napad je također bio solidan i na kraju je rezultat bio 14 : 0 (za nas naravno).
Odmah poslije je bila tekma sa 69'ersima. Imali su samo 6 igrača, ali su svi bili brzi i okretni i jedini manjak im je bio što su previše droppali passove. S njima smo se držali dobro unatoč tome što nam je obrana bila jako loša na precizne duboke lopte i u zadnjim akcijama smo se približili na 13:12 i ja sam odlučio da idemo na pretvaranje za 2 boda, umjesto na 1 (sve za pobjedu ) i nakon par odbijanaca u end-zoni, lopta je pala na pod i to je bilo to, ostalo je 13:12. Moram napomenuti da ja touchdown za 13:12 postigao Marko koji je, kao što sam već napomenuo, naš najmlađi član (14 godina mu je tek). Ulovio je jednu dugu loptu preko skoro cijelog terena i lagano utrčao u end zonu. Bravo Marko!
Zadnja tekma je bila protiv Thundera koji su već bili jako umorni i ozljeđeni (igrali su 3 sata samo sa 5 igrača, kao mi prošle godine) pa smo ih uz manje probleme dobili sa 14: 0.
Na kraju smo završili kao 3. (thunderi su bili 5.) i dobili mali pehar. Sve je to lijepo i krasno, ali ne mogu se oteti dojmu da smo na ovakvom turniru mogli biti pobjednici uz mjesec-dva treninga. Slijedeći turnir je u Beču za nekih mjesec i pol i nadam se da ćemo do onda posložiti obranu i napad i napredovati u odnosu na prošlu godinu kada smo bili 5.

Evo nekoliko filmova sa turnira u Njemačkoj

Došao je i taj dan, put na turnir Big Bowl II u Njemačku!! Točnije, Walldorf-Moerfelden, nekih 20ak km od Frankfurta. Skupila se jaka ekipa: Gašo, Dok, Kekez, Miho, Filip, Žac, Bush i ja (Goran), a prvo odredište nam je bilo Pleso, zatim Stuttgart pa na rent-a-car (o tome malo više kasnije) i nekoliko sati poslije – Walldorf!
Taj Walldorf je neko malo, dosadno mjestašce sa par tisuća ljudi, ali sa vrlo dobrim sportskim centrom gdje se i održavao turnir. Centar ima 2 nogometna terena, nekoliko teniskih i veliku dvoranu za košarku/rukomet.
Pošto smo tražili što jeftiniji smještaj, najbolja opcija nam je bila spavanje u toj dvorani. Nijemci su se iskazali i složili nam nekih 100 kvadrata dvorane skupa sa strunjačama i improviziranom ogradom.
Prva stvar koju smo napravili kad smo došli, kao pravi sportaši, je lagani trening. To je bila jedna u nizu izvrsnih ideja na ovom putu. Nakon dvije tri lopte u glavu i međunožje (bio je mrkli mrak) i 48 uboda komaraca, odlučili smo se zaletit na klopu. Odmah pored terena je bio mali restoran iz kojeg se čulo: Đe ste zemljaci!! Kekez se bacio u akciju i osigurao nam jeftinu klopu do kraja turnira. Krumpiruši i punjenim pljeskavicama se baš nisam nadao na ovom putu. Svaka čast Zorici i Jani (vlasnicama restorana), bez njih ne bi bilo tako dobro!
Slijedeća stanica: Glickenfest (ili tako nešto), tj. fešta od pilića! Nisu nas baš obožavali jer su nam rentacarovi bili sa minhenskom registracijom, a ovi germanizirani turci nisu bili oduševljeni s tim. Pa smo pojeli svoju piletinu, popili pivo i pravac spavanje. Početak turnira je bio slijedeći dan (subota, 7.6.) u 9h.
Sada malo o samom turniru. Sudjelovalo je ukupno 34 momčadi iz 7 zemalja, od toga 6 u juniorskoj konkurenciji, 4 u ženskoj i 24 u seniorskoj (skupa s nama). Dakle to je praktički europsko klupsko prventsvo sa momčadima iz: Nizozemske (iz Haaga!!), Austrije, Njemačke, Švicarske, Danske, Francuske i Hrvatske. U seniorskom turniru smo se podijelili na 4 skupine po 6 momčadi, a prve 4 momčadi iz svake skupine se plasiraju u osminu finala.
Organizator turnira je Bernd Jung iz Walldorf Wanderersa, ujedno i QB te momčadi i zbilja zaslužuje svaku pohvalu jer teško je organizirati turnir sa 4 tima, a kamoli 34!
Ujutro smo saznali da smo u grupi A sa domaćinima (Walldorf Wanderers), Švicarskom repkom, Dom Esch Wildboys, Augsburg Raptors i Ilmenau Roosters. Igralo se po sistemu svako sa svakim s tim da su se 4 ekipe plasirale u osminu finala. To nam je bio i cilj, sve više od toga je bonus.


(Ekipa se sprema za prvu tekmu: -->Gašo. Miho, Bush, Kekez, Filip)

Prva tekma nam je bila sa Švicarcima i to na prvom terenu (od 6) pred 20 gledatelja (novi rekord!!). Kasnije se pokazalo ključnim to da nam jutarnje tekme nikako nisu pasale. Razbudili bi se tek za treću tekmu. Sa Švicarcima nije krenulo dobro, odmah smo pali u zaostatak od 14-0, ali smo se trgnuli, napravili interception (Kekez) i zabili TD sa pretvaranjem (Žac TD, Kekez pretvaranje) i rezultat nije bio nedostižan, 14-7. Nakon toga nam je napad stao, a obrana nije izdržala i konačni rezultat je bio 7-26. Kasnije je bilo očito da su Švicarci jedna od momčadi s kojima smo mogli i morali bolje igrati. No što je tu je, idemo dalje i naš brat Robert također.
Jako je dobro što smo počeli trenirati zonu mjesec dana prije turnira, pa smo se mogli nositi sa napadima koji su bolje uigrani od našeg.
To je bio slučaj u slijedećoj utakmici sa Dom Esch Wildboys. Tekma je bila napeta od početka do kraja, a na kraju je presudio jedno pretvaranje viška za nas i konačni rezultat 13:12 (Kekez, Bush po TD i Bush interception i pretvaranje). Prva pobjeda i veliko veselje. Izgleda da smo se specijalizirali za ove guste tekme gdje nam zadnji napad donosi pobjedu (to će se sutradan pokazati kao velika zabluda).



(Stoje S lijeva na desno: Žac, Bush, Goran, Dok, sjede: Filip, Miho, Kekez, Gašo leži)

Po dobrom starom balkanskom receptu nakon prve pobjede smo se opustili i zaključili da nitko na ovom turniru osim nas zapravo nema pojma i da bi slijedeću tekmu protiv Augsburg Raptorsa zapravo trebali dobiti bez borbe kad nas vide da se zagrijavamo. Međutim, za divno čudo, raptorsi se nisu predali, već su nas čak i zveknuli nekoliko puta, naša igra se raspala i konačni rezultat: poražavajućih 0-25. Ama baš nitko nije dobro igrao, njihovi igrači su igrali na rubu regularnosti, a suci ko da ih nije bilo (1. dan su suci bili igrači iz drugih momčadi koji trenutno ne igraju, a 2. dan su suci bili ''profići''), a i Filip se teže ozljedio tak da više nije igrao na turniru. Završni dojam te tekme je bio da nisu baš bolji, al kao da se sve okrenulo protiv nas: gruba igra, suci, neslaganje na terenu itd.. Kad se sjetim onih njihovih faca sa štitnicima za zube i zulufima, ajme poludim..



(Nevjerica, s desna na lijevo: Dok, Bush, Žac, Filip, Gašo-55, Miho i Kekez)

Slijedeća tekma se igrala pol sata kasnije protiv Illmenau Illmroostersa. Dogovorili smo se da moramo puno ozbiljnije igrati, bez prigovaranja za vrijeme tekme, ali najvažnija stvar je bila dogovaranje 3-4 akcije unaprijed s kojima ćemo početi tako da se obrana nema vremena namjestiti. E tad je krenulo, igrali smo jako lijepo i postigli 4 TDa (Miho, Kekez, Keller i Gašo). Najljepša akcija je bila dugačko dodavanje preko cijelog terena za Doka kojeg obrana jedva zaustavlja na 3-4 jarda od endzone. Robert Keller, koji inače živi 10ak km od Walldorfa nam se pridružio u ovoj tekmi i odmah ulovio jedan TD. Miho i Bush su imali interceptione, a konačni rezultat je bio 24-6. Tom pobjedom smo osigurali prolazak u 1/8 finala, što nam je i bio glavni cilj.
Slijedio je malo duži odmor, tu i tamo koji bratwurst i.. zadnja tekma u skupini protiv domaćina, Walldorf Wanderersa. Walldorf je imao čak dvije momčadi, jednu u juniorima i jednu u seniorima. Za juniore je igrao: dobro jutro, ja sam Tarik – Bosanac u narančastom. A seniori su bili među favoritima za turnir. Iskreno rečeno, nismo imali šanse, ali obrana je jako dobro igrala, Kekez je napravio interception i primili smo samo 3 TDa, rezultat 0-21. Po meni respektabilno, jer su većini drugih ekipa zabijali preko 30 bodova.
To je bio rezime prvog dana. Skor 2-3 – bodovna razlika- 44 : 90. 6 passing TD i jedan run TD (Gašo).
Sunce nas je sve ubilo i jedva smo se dovukli do dvorane na zasluženi odmor.
Nakon kraćeg odmora i tuširanja krenuli smo na ručak gdje nas je dočekala već opjevana krumpiruša, brdo mesine i krigle piva. Pojeli smo, gledali početak EP i odlučili se zaletit do Frankfurta.
Frankfurt je zbilja predivan grad, Nijemci ga zovu Mainhatten (rijeka Majna) s razlogom. Ogromni neboderi koji su preko noći predivno osvijetljeni, lijepa šetnica uz rijeku i jako lijepi stari centar grada.


Frankfurt

Sve je bilo puno Turaka, izgleda da je Njemačka jedina zemlja na svijetu gdje je su domaćini zapravo manjina. Neki kažu 50% Turaka, 49,5% 'Jugosa' i 0.5% Nijemaca. Navijalo se ko blesavo dok ih Portugalci nisu smirili. Mi smo krenuli u istraživanje grada, Dok se pokazao kao dobar vodič (već čujem Mihu.. je k*rac) i nakon malo prošetavanja, krenuli smo natrag. Pri izlasku iz grada prošli smo kroz neku vrstu red light districta gdje nam je auto skoro ogrebla neka debela k*rva. Začudo, osiguranje nam ne pokriva takvu štetu, pa sva sreća da je bila pijana i fulala.
Većina ekipe je otišla direktno na spavanje osim Mihe i Busha, a posljedice te odluke proučite sami..


Miho je prava Hrvatina

Svanuo je novi dan i odmah u 9h smo trebali na teren protiv Austria Eurofightersa. To je bila Austrijska all-stars momčad i dečki su zbilja bili fenomenalni. QB baca sa laserskom precinošću, recieveri lete po terenu, a obrana jako čvrsta. Al najvažnija stvar je tajming u napadu. Kao što sam već rekao, jutarnje tekme nam baš ne pašu, a i ovi austrijanci su zbilja predobri. Rezultat 0-49. Tako smo odmah ispali iz konkurencije za medalje (haha, ko da je bilo šanse, al vidjet će oni kad ih Modrić sredi..) i vratili se u realnost i doigravanje od 9-16 mjesta.
Opet sat vremena odmora i tekma protiv Le Havre Salamandersa (prošlogodišnji pobjednici, iako bez većine postave). Jako smo dobro počeli, odmah je Žac ulovio TD nakon nekoliko dobrih i brzih akcija. Kekez lovi pretvaranje i to je 7-0. Francuzi brzo uzvraćaju na 7-7, a mi opet sa par brzih akcija i jednim dalekometnim dodavanjem za Gašu dolazimo na 2 jarda od endzone sa 4 pokušaja za TD. Sad kad gledam snimke ne mogu vjerovati što smo propustili. Sva 4 pokušaja su bila neuspješna, a Le Havre u slijedećem napadu zabija za 13-7. U drugom poluvremenu smo počeli jako solidno i Gašo lovi jednu lijepu loptu preko obrambenog za izjednačenje. Nakon toga smo se obranili i imali šansu za vodstvo ali su Salamandersi odigrali dobru obranu u ključnom zadnjem pokušaju da pređemo centar i u slijedećem napadu je obrana malo lošije odigrala i opet gubimo 20-13. pokušali smo izjednačiti, ali ovaj put nije išlo i na kraju je rezultat bio 13-27. Velika šteta jer razlika u kvaliteti nije bila velika, ali opet smo dali, kao bi naši vrsni komentatori rekli: danak neiskustvu. Ništa strašno, igrali smo poprilično dobro i iako se nismo osjećali super, znali smo da bi takve ekipe uz malo više treninga mogli pobjeđivati.
Na svim utakmicama tog dana su sudili profi suci (oni koji inače sude i tackle), ali nisu se baš iskazali. Dvojica su se posebno isticala, jedan koji mi je nonstop dobacivao kako su 'ovi Francuzi jako dobro građeni' i drugi, brko koji je velika zbunjola. Mi sa sucima nismo imali problema sve do zadnje tekme.
Nakon Le Havrea igrali smo sa Königslutter Elm Eaglesima, čim smo ih vidjeli, bili smo sigurni da ćemo ih dobiti, ajmo reći da su bili 'šarena' ekipa koja rijetko propušta obroke. Ali avaj! Naš napad je funkcionirao jako dobro i u svakom driveu smo zabili TD + pretvaranje. Međutim obrana, kolko god da je igrala dobro prva 3 downa, na zadnjem kad su samo trebali obranit da ne pređu centar, nevjerovatnim dodavanjima prek cijelog terena njihov najbolji igrač tri puta lovi loptu i svaki put su nam zabili TD+ jedno pretvaranje za 2 boda. Tako je bilo i u zadnjoj akciji, vodimo sa 21-14, oni bacaju dugu loptu i zabiju TD: 21-20. Nijemci se odluče za hrabri potez i idu na pretvaranje za 2 boda (sa 10 jardi umjesto sa 5 jardi za 1 bod). To je zadnja akcija na utakmici, ak zabiju, pobijedili su, ak ne- gube. Naravno idu opet na istog igrača, a naša obrana sporo reagira i ppušimo pretvaranje i utakmicu. Rezultat 22-21 (za nas su zabili Miho, Gašo i Kekez). Skoro da se može usporediti sa Sentürkom u 122. Jad i bijeda.. ali nikad više! Časna pionirska!


Pogledajte tu sramotu!

Održali smo mali team meeting na sredini igrališta i dogovorili se za koncentriraniju igru u budućnosti (palo je i nekih težih riječi, ali ništa strašno).
Ah, šta sad, igramo za 15. poziciju protiv Stuttgart Scorpionsa. Opet nam sudi onaj modni mačak. Sve počinje dobro i Dok zabija TD nakon lijepog dodvanja preko pola terena, zabijamo i pretvaranje, što će se kasnije pokazati ključnim (Kekez). Nakon dobre igre obrane sa obje strane, mijenja se posjed lopte nekoliko puta dok nam Scorpionsi ne zabiju TD nakon što nekoliko naših ne skida zastavicu njihovom runneru, malo naivno i nesretno, ali oni ne zabijaju pretvaranje: 7-6. Bliži se poluvrijeme i imamo još jednu akciju, odlučujem se na dugo dodavanje za Mihu preko cijelog terena, a on je s(p)retno lovi i to je TD!! Ali ne! Ciganović sudi da je loptu ulovio igrač bez broja na majici i poništava TD! Mi smo iz usluge Scorpionsima promijenili naše domaće crvene majice u crne koje su imali svi osim Mihe (mi smo bili domaćini u ovoj tekmi!!). Što je najbolje, Miho je igrao dotada cijelu tekmu, al sudac je to kao tek tada primjetio. Ne znam zašto je imao pik na nas, ali nakon što mu je Miho pokazao što misli o toj odluci, sve je sudio protiv nas što je stigao.. baš je napravio show od sebe. U svoj toj nervozi, Scorpionsi nam zabijaju TD na početku 2. poluvremena iz nekoliko dobrih akcija, ali opet ne zabijaju pretvaranje. Mi odmah odgovaramo u slijedećem napadu (nakon nekoliko penala od suca) i uspijevamo zabiti TD (Bush). Ponovno su obrane dobro igrale i mi smo dobili posjed lopte u zadnje dvije minute. Igrali smo na sigurno, tj. na runove, i došla je zadnja akcija, svi smo bili u uvjerenju da je 13-12 za nas (zato smo i odugovlačili), ali ja sam za svaki slučaj pitao Eltona Johna u sudačkom odijelu kolko je:
G: Hey ref! What's the score?
R: 13-13!
G: WTF??
R: ...
G: ???!!!
R:...
Brzo mijenjam akciju da svi trče u endzone da bacim tzv. Hail Mary pass i šta bude, bude jer nam je zadnja tekma i zadnja akcija, a hoćemo pobjedu. Žac zamalo lovi loptu i to je to. Ja brzo trčim do suca da ga pitam kako je to moguće? Linijski sudac si je zapisao da mi vodimo 13-12, al ovaj glavni nije htio ni čuti. Pravda i poštenje ipak pobjeđuju, igrači iz Scorpionsa priznaju da nisu zabili nijedno pretvaranje i da je rezultat zapravo 13-12! Svaka čast Stuttgart Scorpionsima!


Ono malo u sredini je pehar za 15. mjesto!

Kolko god nas je sudac iznervirao, pozdravili smo se i proslavili pobjedu. Bilo je vrijeme za kraći odmor pa finale između Walldorf Wanderersa i danske repke. Skupilo se nekih stotinjak gledatelja i većina je bila za Walldorf, ali nama su se danci više svidjeli. Danci su zbilja pokazali fenomenalnu igru i rasturili Walldorf. Točnog rezultata se više ne sjećam, ali bilo je najmanje 20 razlike.
To je bilo to od turnira, zbilja je bilo poučno i zabavno i dojmovi će dugo trajati. Ne bih puno o putu natrag, koji je trajao 12 sati više nego je trebao, ali reću ću dvije stvari: SIXT rent-a-car je lopovska kompanija, a Germanwings me jako ugodno iznenadio.
Pozdrav svim vjernim čitateljima (obojci!), a ostali nek nas posjete na treningu subotom u 16:30 na livadi kod NSB-a.

p.s. : za filmiće se malo strpite!

Prošlu i pretprošlu nedjelju smo snimili nekoliko novih akcija. Zadnje vrijeme je svaku nedjelju bilo sunčano, pa nas je opičila neka inspiracija.
Prvo ide jedan trick play gdje obrana ne zna tko ima loptu:



Ovo je jedno lijepo dodavanje i još bolje hvatanje za touchdown:



Miho radi interception u end zoni



I na kraju super trick play, sličan kao prvi video, ali ovaj puta se ide na dodavanje, a obrana ispala naivna



Za slijedeći put ćemo probati snimiti nekoliko osnovnih akcija sa objašnjenjem!

Goran

Prije par tjedana završila je NFL sezona pobjedom NY Giantsa protiv NE Patriotsa 17:14 u Superbowlu 42. Patriotsi su tim porazom upropastili šansu da budu poznati kao najuspješnija momčad u povijesti američkih sportova. Tijekom sezone su pobijedili sve utakmice i u superbowl ušli sa skorom 18-0. Giantsi su tijekom sezone bili vrlo ćudljiva ekipa, ponajprije zbog neprilagođenosti napadu quaterbacka Eli Manninga. Prije superbowla, Giantsi su imali skor 13-6, ali i sa 10 uzastopnih pobjeda na strani. Rijetki su bili oni koji su prognozirali bilo kakav drugi rasplet nego pobjedu patriotsa vođenih najproduktivnijim napadom svih vremena. Tijekom sezone quaterback Tom Brady i reciever Randy Moss su postavili rekorde za passing touchdowne (50) i recieving touchdowne (23).
Međutim, superbowl je samo jedna utakmice i sve je moguće. Obrana Giantsa je odigrala savršenu utakmicu, a Eli Manning je iskoristio sve prilike koje mu je obrana Patsa dopustila, uključujući i možda najbolju akciju u povijesti superbowla. Rezultat je bio 14-10 za Patse, manje od 2 minute do kraja, 3. down i 10 jardi. Manning je bio pod jakim pritiskom i činilo se da ga obrambeni igrači Patsa imaju u zagrljaju, samo što ga nisu srušili kada se Eli nekim čudom izvukao i bacio loptu 40 jardi prema recieveru David Tyreeu koji loptu hvata sa rukom i kacigom!


Ostatak je legenda..



Ali to što je NFL sezona gotova, ne znači da se flag prestaje igrati, dapače, igra se po snijegu, kiši i suncu. Pripreme za turnir Big Bowl 2008 u Njemačkoj su u tijeku. Treninzi se i dalje održavaju svaku nedjelju u 11h ispred NSK (Ul. Hrv. bratske zajednice).
Evo nekoliko slika i videa sa zadnjih flagova:

Gubimo sa 6 bodova razlike protiv Constablesa iz Beča (policajci!), 30 sekundi do kraja, protivnička momčad ima loptu i još dva down-a. Potrebna su samo 2 run-a i vrijeme će isteći i izgubit ćemo utakmicu. Počinje akcija, QB daje loptu u ruke svom recieveru na reverse i svi misle da će samo trčati s njom Gaši u susret i to će biti to, ali reciever iz neobjašnjivih razloga pokušava nespretni pass suigraču na dijagonalno suprotnoj strani terena preko svog tijela (što je inače najriskantniji pokušaj dodavanja), svi gledaju loptu koja kao da lebdi u zraku čitavu vječnost, ali ne i Žac koji radi nevjerovatni interception i neometan istrčava tih 15ak metara za touchdown! Takva sreća i oduševljenje se teško može opisati! Ipak je to bila prva službena pobjeda Zagreb Capitalsa! Svi smo uletjeli u teren i bacili se na Žaca i slavili kao da smo osvojili svjetsko prvenstvo. Ali ne! Još nije gotovo, 6 bodova od tog touchdowna nam je donijelo samo izjednačenje (13-13), bilo je potrebno zabiti i pretvaranje (postoje za 1 bod sa 5 jardi i za 2 boda sa 10 jardi)! Brzo smo dogovorili akciju koju smo vrlo često igrali i Hrvoje je snap-ao loptu i u prvih 4-5 sekundi nitko nije bio otvoren, kad sam u desnom kutu end-zone vidio Doka kako ima malo prostora. Bilo je sad ili nikad, bacio sam je malo previsoko, ali Dok skače iznad svog braniča i lovi dosta tešku loptu u stilu Randy Mossa. Opet ista scena, Dok i Žac na ramenima, slavimo, deremo se, a ljudima ništa nije jasno. Tek kad smo im objasnili da nam je to bila prva pobjeda u povijesti shvatili su.
To nam je bila druga utakmica dana, ali bila je toliko šokantna, ravno iz Hitchcockovih scenarija da sam morao sa tim započeti post.
A sad od početka..
Devetoro nas je krenulo iz Zagreba u dva auta. U jednom Hrvoje (Cute), Miho (Miho), Kristijan (Bush), Marko (Isus) i Ja (Goran), a u drugom Marko (Gašo), Neven (Dok), Toni (Toni) i Željko (Žac). Atmosfera na putu je bila u najmanju ruku opuštena, razgovor se kretao od mravojeda i liganja, pa je skrenuo u čudnom smjeru, tj. o dlakavosti (ili manjku iste) pojedinih članova ekipe, ali uvijek je ostao začinjen temama o Am. nogometu, kako u Hrvatskoj (čestitke Zagreb Thunderu na dobrom rezultatu u Crobowlu, žao mi je ko psu što ih nisam gledao) tako i u NFL-u. Nakon nekih 6 sati bili smo u Beču (bili bi i prije da nije bilo GPS-a, al to je već druga priča..) i prijavili se u hostel. Zatim smo krenuli na pre-game party u neki birc u centru Beča gdje smo dobili neku vodu začinjenu hmeljom umjesto pive (ožujsko je za njih ambrozija). Na red je došlo izvlačenje skupina međutim sustav natjecanja nitko nije shvatio do sutradan kada smo odigrali par tekmi. Ah ti austrijanci.. čak su i Kiss cover band doveli za zabavu. To spada vjerovatno u top 5 bizarnih događaja ove godine. Nakon nekog vremena bilo nam je dosta, a i Miho je počeo čudno gledat nekog tipa u Kiss make-upu pa smo se zaputili na spavanje, ipak je turnir počinjao u 9 ujutro!


Zagreb Capitalsi prije početka turnira, Miho se sakrio u pozadini


Dokaz pobjede nad Constablesima (Urconsima)

Sa nekim poteškoćama (GPS!) pronašli smo stadion na kojem se održavao turnir (neki lokalni nogometni niželigaš). Prva stvar koja nam je upala u oko je kako su svi drugi timovi (bilo ih je 11 + mi =12) dobro opremljeni; super dresovi (sponzori!!), fensi kopačke, štramplice, hlače za football, rukavice itd. Zapravo smo bili ljubomorni jer je vrijeme bilo užasno, od -2 do 0oC, snijeg, kiša i hladni vjetar a mi u kratkim hlačama i majicama s kratkim rukavima. Sve u svemu jako teški uvjeti za igru, lopte i teren su bili jako skliski. Al dobro, došli smo igrati football, a ne zanovijetati!
Prvu utakmicu smo igrali protiv Natural born flaggersa iz Stuttgarta i počeli smo vrlo dobro, odmah smo u prvom drive-u zabili touchdown (pass za Hrvoja), pretvaranje nije uspjelo. Zatim je par drive-ova dominirala obrana obje momčadi. Već je prošla sredina utakmice kad je protivnički igrač fenomenalno ulovio dugački pass u našoj end zoni uklizavajući na leđima! Pretvaranje im je uspjelo iako je sudac dosudio da nije, ali mi smo u zanosu fair-playa priznali pretvaranje i to je bilo 6:7. Napad nam je u slijedećem drive-u bio slab i par minuta prije kraja su oni imali loptu i dosta brzo su nam zabili još jedan passing touchdown (bar mislim, sad se ne mogu točno sjetit način na koji su nam zabili) sa neuspjelim pretvaranjem. Ostalo nam je manje od 2 minute za pobjedu, počeli smo odmah sa dugim passom za Mihu koji je izvrsno hvata i izlazi iz terena nakon 2-3 koraka, u tom trenu mu protivnički igrač izbija loptu iz ruke i sudac svira da je naš igrač nije imao pod kontrolom dok je izlazio izvan granice terena. Vrlo loša odluka koja je odlučila utakmicu jer nam je ostalo malo vremena i iako smo došli blizu end zone, vrijeme je isteklo i izgubili smo 13:6. Toliko o fair playu.
Bili smo jako razočarani nakon tog poraza ali onda dolazi melem na ranu i već opisana pobjeda sa početka teksta. Samo da dodam, da je ukupni rezultat bio 14:13 i da je prvi TD ulovio Gašo, a pretvaranje je ulovio Bush. To je bio jedini poraz te momčadi na cijelom turniru.
Ta pobjeda nas je jako podigla i u slijedeću tekmu protiv Fun diamondsa iz Darmstadta (prošlogodišnji pobjednici) smo krenuli potpuno nabrijani. To je bila jedna prava rapsodija u crno-bijelom (boje na dresu). Izvrsno smo odigrali i obranu i napad. Obrana je napravila 3 interceptiona ( 1 Bush, 1 Dok i 1 ja), a Bush je jedan i vratio za TD. U napadu smo imali 4 drive-a, a samo u jednom nismo zabili TD. Prva akcija nam je vjerovatno bila najbolja na turniru, pošto nam je running game bio izvrstan cijelo vrijeme koristili smo 4-5 varijacija na istu akciju što su protivnici već polako počeli shvaćati. Tako da smo se odlučili na jednu tzv. fake reverse akciju koja završi sa dodavanjem umjesto sa trčanjem sa loptom. Sve je prošlo upravo onako kako smo planirali, njihovi cornerback i safety su zapeli za udicu i slijedili igrača za kojeg su mislili da ima loptu, a u to vrijeme je Miho trčao tzv. fly pattern, odnosno trčištobržemožešporavnojcrti. Kad je safety (naše gore list, Thunderu poznati Robert Keller) shvatio što se događa i krenuo pokriti našeg recievera, bilo je prekasno, lopta mu je preletjela preko glave i ruku i sletila u Mihino naručje koji je lagano otrčao za touchdown!


Dogovaranje taktike

Osim ta dva, još smo zabili dva passing TD-a (1 Gašo i 1 Toni) i jedno pretvaranje za jedan bod (ja mislim da ga je ulovio Žac). Rezultat na kraju 25:0 i pohvale od strane Roberta i suparnika što nam zbilja puno znači.


Pobjeda nad Fun diamondsima

Slijedilo je malo odmora i zagrijavanja u svlačionici, pa slijedeća utakmica protiv Grunka Lunkasa iz Graza. Počeli smo solidno, došli do par jardi od end zone kada je lopta na jedan dobar pass ispala našem recieveru iz ruku u end zoni i ravno u ruke austrijancima. U slijedeća 2 drive-a su nam zabili TD. U tom trenutku je bilo 0:14. Jako teško smo igrali protiv njihove duboke zone koja je pass vrlo dobro branila i dopuštala nam running game ali samo na kratke distance.


Dogovaranje taktike 2

Međutim Gašo je jednim izvrsnim runom okrenuo cijelu njihovu obranu naglavačke i zabio TD, 6:14. Naš slijedeći napad je opet završio interceptionom, ponovo velika nesreća, skliska lopta se recieveru odbila visoko u zrak i opet u ruke Grunka Lunkasima koji vraćaju interception za TD. To je bio i konačni rezultat, 6:20. Sudac je imao par čudnih odluka, ali sve u svemu bili su bolji od nas.


Gašo u akciji

Zadnja tekma u skupini je bila protiv Cheeseheadganga iz Pernitza. Oni su dotada bili najlošija ekipa na turnira sa bodovnom razlikom – 85! Nisu imali motiva igrati protiv nas (?!) jer su sve dotada izgubili pa su predali i to je bio skor 30:0. Pobjede : porazi ; 3:2, bodovna razlika + 35 ; 81:46.
Tek je sad počela prava drama, Postojala je mogućnost da uđemo u polufinale, ali samo ako Constablesi izgube utakmicu protiv Dark Angelsa (bar mislim da su oni) iz Beča. Tekma je bila napeta i nažalost završila sa rezultatom 6:7, tako da je to bio kraj turnira za nas. Izvrsna vijest je bila da smo zbog dobre bodovne razlike završili turnir na 5. mjestu! Nije bilo vremena za slavlje jer se trebalo krenuti za Zagreb, a put je dug i pun prepreka (dobro nije baš, al bolje zvuči).


Ekipa poslije turnira; Slijeva na desno, stoje: Isus, Žac, Dok, Cute, Toni; kleče: Goran, Gašo, Bush

Završni dojam svih nas je da je turnir bio pun pogodak i da se možemo uzdignute glave vratiti u Hrvatsku, a za slijedeće turnire nam ne preostaje ništa nego trenirati, osmišljavati nove akcije i regrutirati nove članove. Tako da tko god želi može mi se javiti na mail pa neka dođe probati o čemu se tu govori.

Pozdrav!

Goran

ps. Slike slijede!!

Eto me opet nakon puno vremena!
Daleko od toga da se ništa nije događalo! Capitalsi su odigrali svoj prvi međunarodni turnir koji se odigrao u Trstu. Sudjelovale su samo 4 momčadi među kojima i Zagreb Thunder. Hrabro smo se borili, postigli touchdown u svakoj utakmici, ali nismo upisali nijednu pobjedu. Bilo je gusto u zadnjoj.. par sekundi do kraja.. lopta je u zraku.. touchdown donosi pobjedu.. i.. interception i poraz.
Nema veze, ponosan sam na sve sudionike, dali smo sve od sebe i imamo više iskustva za slijedeći turnir.
Govoreći o turnirima, slijedeći je tzv. Hallw(i)en Bowl III u Beču. Turnir se održava 20.10. 2007. i prijavljeno je 15-ak momčadi, uglavnom iz Austrije i Njemačke. Ovaj put ide skoro potpuna delegacija Capitalsa i očekujemo bar jednu pobjedu!
Trenira se svaki tjedan dva puta, što utakmice, što tehnički i taktički treninzi.
Slike i izvještaj sa ovog i prijašnjeg turnira slijede!